in love with sLOVEnija

Navukla sam se na Sloveniju već nakon prvog hiking izleta i odlučila bez ikakvih previranja da dio ljetnog godišnjeg svakako želim alocirati na istraživanje te ''čudovite'' zemlje. Kraj ljeta učinio mi se idealnim - temperature su ugodne, planinarski domovi otvoreni, dani još uvijek dovoljno dugi.

Originalni itinerer sam morala prilagoditi dan prije polaska zbog nepovoljne prognoze za Mangart. Olakotna okolnost bila je ta što su sve lokacije dosta blizu jedna drugoj, što nudi priličnu fleksibilnost, a koja je nužna za aktivnosti u planinama, jer prognoza je sve.

Sve relevantne informacije prije puta našla sam na hribi.net. Stranica nudi opise svih ruta, gpx tragove, prognozu, komentare planinara i informacije o planinarskim kućama.

Dan 1 – Slovensku avanturu započinjem u Italiji 😁 Laghi di Fusine ili Belopeška jezera vrlo su blizu slovensko-talijanske granice. Otprilike 2 sata dovoljna su za (nezahtjevan) obilazak oba jezera. Prvotno sam planirala ići i do Rifugio Zacchi, ali me spriječila pljuščina. Nema veze, ne smeta da prvi dan bude fizički ležeran 😊

Dan 2 – Mangart sam u više navrata s divljenjem promatrala s drugih slovenskih vrhova i baš sam mu se jako veselila. Super je bila već i sama vožnja do početne točke na Mangartskom sedlu najvišom cestom u Sloveniji, zavojitom i s predivnim pogledima. Krenula sam ka vrhu (2.679) ferratom Slovenska pot koja mi je bila zanimljivija od one na Triglavu. Na vrhu su me dočekali kiša, oblaci koji su potpuno blokirali bilo kakav pogled i par sunarodnjaka s rezervnom pivom taman za mene 😁

Vraćala sam se via normale, s tim da i na toj stazi ima par klinova i sajli koji olakšavaju spust po dobrim dijelom vrlo krušljivom terenu.

Statistika: 8.45 km, 871 elevation gain, 2:43h moving time

*Eko-pristojba u iznosu 10 € plaća se na rampi na početku ceste.

Dan 3 – Stol (Hochstuh) je sa svojih 2.236 mnv najviši vrh Karavanki. Startala sam stazom od Valvasorjevog doma koja prvih sat vremena ide kroz šumu, a onda krenu pogledi. Desetak minuta od vrha smjestila se Prešernova koča u kojoj sam se pri silasku nabubala vrlo izdašnom i još vrlije ukusnom porcijom skutnih štruklji.

Statistika: 14.24 km, 1.065 elevation gain, 3:57h moving time

*Eko-pristojba u iznosu 10 € plaća se početku ceste do Valvasorjevog doma.

Dan 4 – Bled je trebao biti dan odmora (jedenja, kušanja vina, drijemanja, još jedenja, kušanja piva i slično). Nešto me, međutim, natjeralo da ustanem u 4 ujutro i odem na noćni hike do Ojstrice hvatat svitanje nad jezerom. Kako je Ojstrica postala zeru prenapučena za moj ukus, produžila sam još kojih dvadesetak minuta do Velike Osojnice koja, osim što nudi daleko privatnije okruženje, pruža i ljepši pogled. Što se svitanja tiče, oblaci su rekli ''Ne danas'', ali je svejedno bilo baš krasno.

Jedenja, pijenja i drijemanja sam nadoknadila poslijepodne 😊

Dan 5 i 6 – Triglavska jezera kao idealno finale mog slovenskog đira. Parkirala sam kod planine Blato i krenula preko Dednog polja i prijevoja Vrata ka cilju za taj dan – Zasavskoj koči na Prehodavcih. Krevet u koči dobro je rezervirati unaprijed jer je ljeti krcata. Link za rezervaciju je ovdje.

Putovala sam netom nakon duljeg sušnog razdoblja, pa su neka od jezera više nalikovala lokvama, ali to nije nimalo umanjilo doživljaj. Prvi je dan okrunio spektakularan zalazak sunca u kojem sam sat vremena guštala prateći ga s klupice ispred koče, uz zdjelu jote i pokoje pivo.

Drugi sam dan krenula oko 7 ujutro, želeći izbjeći gužvu na stazi (gužva = bilo tko osim mene 😁). Pošlo mi je za rukom, jer prvih nekoliko kilometara nisam srela nikoga i imala sam Jezero v Ledvicah samo za sebe. Vrhunac dana 2 ipak je bio susret s kozorogom i sviscem, i to odjednom.

Statistika dan 1: 12.39km, 1.161 elevation gain, 3:32h moving time

Statistika dan 2: 14.99km, 1.082 elevation loss, 4:07 moving time

*Parking u iznosu 15 € na dan plaća se na rampi na izlazu (kartica, ne znam za gotovinu).